Pismo o iskustvu korištenja Graviole u liječenju raka
Ovo inspirativno pismo prenosimo u cjelosti, bez redakcije i lekture.
''Da mi je netko prije tri godine rekao da će mi se zakačiti
nekakav agresivni karcinom žučnjaka, rekla bih mu da je lud. Da mi je rekao da
za takav karcinom ne postoji lijek, da mi je ostao koji mjesec života, da me
nitko neće htjeti operirati, da ću ostati bez imovine, poduzeća, posla i ono
što je najtragičnije - dijela obitelji ... Ukratko, umrla bi od smijeha, a ne
od bolesti i poslala čovjeka u umobolnicu.
Da odmah iznesem svoj stav o karcinomu, bilo kojem, bilo gdje: Sami smo si ga "zaradili", dakle i ja sam si sama sve režirala. Stoga si ga i sami moramo riješiti. Bez cviljenja, kukanja, opterećivanja cijelog svijeta, a pogotovo svojih najbližih. Tako sam i pristupila bolesti deklariranoj kao: ADENOCARCINOMA PAPILLARE VESICAE FELLEAE pT2b.
Da odmah iznesem svoj stav o karcinomu, bilo kojem, bilo gdje: Sami smo si ga "zaradili", dakle i ja sam si sama sve režirala. Stoga si ga i sami moramo riješiti. Bez cviljenja, kukanja, opterećivanja cijelog svijeta, a pogotovo svojih najbližih. Tako sam i pristupila bolesti deklariranoj kao: ADENOCARCINOMA PAPILLARE VESICAE FELLEAE pT2b.
Ovo je doista vrlo rijedak karcinom, na Googlu ima gotovo pa ništa informacija o istom, ali je zato velika prednost svakog čovjeka u životu koji ima sposobne i obrazovane kćeri, koje svašta pronađu po tom ''kompu'' :). Onkolozi su svi složno iznijeli da je to agresivan karcinom, kod kojeg ostane koji mjesec života. Stoga mi nisu htjeli operirati zahvaćeni dio organa, a i nisu znali bi li mi neka kemoterapija pomogla, gotovo da su bili složni u iskazu da ne bi.
Naše tijelo je sposobno samo sebe rekuperat. To se vidi kad se porežemo pa rana zacijeli, kad nas nešto boli pa ipak prođe, uz lijekove ili bez njih, ali prođe; kad nas operiraju, pa se rane zatvorene oporave... Nastavljamo živjeti bez ruku, nogu, ovog ili onog organa. Ma jaka smo mi bića, složena, komplicirana i do beskraja - glupa. Ne znamo čuvati zdravlje dok ga imamo, niti živjeti život zbog sebe primarno, a onda i zbog toga da budemo zadovoljni, sretni i posvećeni uživanjima u svemu što nam je moguće i dostupno.
Dakle, kako su liječnici digli ruke od mene, ja bome nisam :). Kći mi je odmah pronašla linkova na pretek o liječenju karcinoma, a među njima i link o Gravioli, koja se prodavala u Americi. Doslovno mi je rekla: To odmah kupi! Ne moram vam reći cijenu tih prvih kutija koje su mi stizale iz Amerike. Nakon oko godinu dana, pojavila se i na našem tržištu, što je spasilo moj jako bolešću načeti budžet. Nakon dobivene dijagnoze počela sam odmah uzimati trave, nekoliko vrsta meda, kapi i preparate časne Ljubice iz Posušja te Graviolu u dozama koje vam ovdje ne smijem ni reći.
Kada me bolest načela jako sam pala na kilaži, a mislila sam da je to zbog stresa na poslu. No, nakon dva mjeseca vrlo intenzivnog uzimanja ovih preparata, primarno Graviole, dobila sam 5 kila, a polako su me ipak počeli i reckati. Nakon što su mi izvadili žučnjak, žučne kanale, pola jetre, dio želuca, dio pluća, liječnici su htjeli da idem na kemoterapiju. Opet sam se dobro nasmijala ideji, iz razloga što uopće nisu znali koju bi mi kemoterapiju u stvari i dali.
Da više ne duljim. Danas uzimam samo Graviolu, o prehrani vam ne trebam ni pričati. Jedem sve što je puno antioksidanata, sirovo i ne prerađeno. Imam viška kila, vježbam svaki dan, igram odbojku. Još ne stižem raditi, jer svaki dan mom tijelu treba puno sna, svježeg zraka, redovne kontrole. Ono što mi Graviola ''loše čini'' je da se ne mogu riješiti brzog rasta kose, moram reći i dlaka po cijelom tijelu, vrlo čvrstih noktiju, povećanog apetita, mirnog sna :).''
Vaša, Stela P.
